”Ima Imota sedmera vrata. Vrata od Neretve. Vrata od Cetine. Vrata od Bosne. Vrata od mora. Vrata od neba. Vrata od zemlje. I vrata od matere. Na sedmera vrata dođe i prođe sve imotsko.”
Petar Gudelj, Put u Imotu
Imotski je okamenjeni san, izmaštani je grad što je zasjeo među bijele kamene
pletere. Krug je to vilinskoga kola na živcu kamenu okružen kolajnom modrih jezera i
oazama mekoga zelenila. Mjesto je mitsko, arhajsko, gdje svaka duša nalazi svoj
smisao i objašnjenje…
Opis Imotskog i Imotske krajine iz 1881. godine kako ga je napisao Vjekoslav Klaić, a objavljen u knjizi „Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati“, izdavača „Društvo sv. Jeronima“ iz Zagreba. Tekst je pronašao i nama ga proslijedio Vedran Vrčić.
Imotski ili Imoski, trgovište uz bosansku medju, uzdiže se na obronku brda Podine, izpod kojega je puklo prostrano Imotsko polje. Ovo polje širi se od zapada prema iztoku u duljini od dvie milje, te se dieli na dvoje: na okruglo Proložačko polje na zapadu i na Imotsko polje u užem smislu, koje se širi i preko dalmatinske medje u Bosnu. Poljem teče rieka (bolje potok) Vrlika, koja se gubi na bosanskoj zemlji u ponorih. Cielo Imotsko polje, koje narod zove Imota, liepo je i pitomo, a naokolo njega poredala su se biela sela. Polje imotsko takodjer je dobrahno plodno, te na njemu uspieva osobito kukuruz. Spomena je vriedno, da na samom polju imade veliko poljsko jezero, a naokolo polja više gorskih jezera.
Bio je u davna doba, blizu Imotskoga, jedan bogati čovik zvani Gavan. Po kipu čovik, ali po srcu i duši đava. U Gavana bilo svega samo duše nije. U Gavana dvoji dvori, jedni lipši od drugi. U dvorima svakog blaga, a van dvora ni broja se ne zna. Čije polje? Gavanovo. Čije brdo? Gavanovo.
Smještena na klisuri nad Modrim jezerom, oko pola kilometra sjeverozapadno od današnjeg središta Imotskog, tvrđava Topana pripada u red najznačajnijih srednjovjekovnih fortifikacijskih objekata unutrašnjeg dijela Dalmacije. Oko utvrde sagrađene u XIII. i XIV. stoljeću postupno se razvijalo naselje i grad.
Imotska jezera Modro i Crveno, prirodne su vrijednosti svjetskoga značenja. Zaštićeni spomenici prirode svojom ljepotom obišli su kuglu zemaljsku.
Modro jezero je omiljeno izletište i turista i domaćih ljudi željnih odmora u prirodi i netipičnog plaža provoda.
Crveno jezero dobilo je ime po crvenim stijenama na rubu jezera. Ova kraška jama visoka je oko 528 metara, a dubina jezera je oko 281 metar što bi, prema nekim podatcima, moglo biti najdublje jezero u Europi. Crvenom jezeru zbog strmih litica koje ga okružuju nije moguće pristupiti.
Plodno Imotsko polje zanimljivo je reljefno obilježje Geoparka Biokovo-Imotska jezera. Između njega i planinskog masiva Biokova (1762 m) nalazi se prostrano krško područje na kojem se smjenjuju nizovi brda i uvala.
Oduvijek čovjeka vuče želja za istraživanjem nepo – znatoga. Vjekovima mnogi nastoje utažiti žeđ za neviđenim pejsažima dalekih nepoznatih krajeva. Stigao je čovjek tako do neslućenih visina svemira.
Imotski je stari povijesni grad nastao kao sjedište starohrvatske županije Emothe – jedne od 11 koje u 10. stoljeću spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet. Danas se taj prostor naziva Imotska krajina, a Imotski je njezino privredno, upravno i kulturno središte.
Imotski je ugostio jedinstvenu svjetsku manifestaciju u ronjenju na dah. AIDA Hrvatska u partnerstvu s TZ Imota osmislila je atraktivno eksperimentalno natjecanje u poznatim jezerima Crveno i Modro. Natjecanje je bilo timskog karaktera gdje je jedan član tima skupljao bodove u dubinskom zaronu u preko 200 metara dubokom Crvenom jezeru, dok je drugi član tima u Modrom jezeru prikupljao bodove držanjem daha u disciplini statike.
Suvremena Imota na povijesni način