Ekspedicija se odvijala u vremenskom periodu od 1. do 8. svibnja na području Imotske krajine u organizaciji udruge ADIPA, TZ Imota, JU More i krš te Geoparka Biokovo-Imotska jezera, uz financiranje od strane TZ Imota, TZ Splitsko-dalmatinske županije, Hrvatske turističke zajednice te JU More i krš.
Tijekom istraživanja provedena su bazna geomorfološka i hidrološka te ekološka i biološka istraživanja Imotskih jezera.
Voditelj ekspedicije bio je Roman Ozimec, a na terenskom istraživanju sudjelovalo je ukupno 26 istraživača iz 4 države: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna gora i Francuska, dok kabinetski tim od ukupno 12 istraživača, uz znanstvenike iz Hrvatske, dodatno čine znanstvenici iz Bosne i Hercegovine, Slovačke i Slovenije.
Ekspedicija je u 2024. godini obuhvatila istraživanja većeg broja krških jezera, krških izvora i drugih hidroloških pojava na području Imotske krajine.
Istraživanja su obuhvatila jezero Galipovac, izvor na brani Zelenog jezera, Dva oka, Knezovića jezero, izvor Krčevac, izvor Lasića vrilo, Mamića jezero, Prološko blato, izvor Opačac, izvor Suvaja, tunel ispod brane Ričice, izvor Utopišće
Terenskom istraživanju prethodila je izrada Plana istraživanja, a sve faze terenskog istraživanja su foto i video dokumentirane korištenjem dronova, te raznih modela fotoaparata i podvodnih kamera.
Po povratku s terenskog istraživanja vršena je opsežna trijaža prikupljenog geološkog i biološkog materijala uz izradu dodatne fotodokumentacije te prikupljanje svih podataka (koordinate, izmjere, foto i video dokumentacija) te je izrađivan Dnevnik istraživanja.
Opis glavnih istraživanih lokacija i provedenih aktivnosti:
Suvaja
Na staroj karti označeno je kao izvor Suvaje, a danas je kolekcija izvorskih voda iz Zelenog jezera te neposredne blizine brane, u dijelom antropogeno uređenu depresiju-jezero, iz koje se dalje nastavlja vodeni tok. Temperatura površine vode: 16 stupnjeva C; Temperature jezera na maks. dubini od 4m: 13 stupnjeva. Dno jezera obraslo je vodenom vegetacijom, a na dnu se nalazio sitnozrni sediment i mulj. Uzorkovan je sediment te planktonska frakcija, skupljen je materijal sediment za puževe, planktonska frakcija i uzorci za mikologiju. Iz okolnih pritoka sakupljeni su rakovi roda Asellus, ali i stigobiontni rakušci roda Niphargus.
Lasića vrilo
Lasića vrilo predstavlja povremeni izvor, koji je ujedno i speleološki objekt-jama dubine 7m. Dno jame je zatrpano ubačenim materijalom. Vidljivost u izvoru je bila slaba. Sakupljeni su uzorci planktonske frakcije te sediment, kao i uzorci za kemiju voda.
U obližnjem bočnom i aktivnom izvoru bogata fauna špiljskih rakušaca (Amphipoda).
Jezero Galipovac
Nakon postavljanja linije za spuštanje do jezera i 100 metara užeta, dva ronioca su zaronila na 50m dubine (P. Kovač Konrad i F. Swierczynski). Sedrene naslage mijenjaju morfologiju, od potpuno glatke površine do izrazito neravne (koraloidna)s brojnim pukotinama u kojima obitavaju gaovice i rakovi. Na sedri se nalaze spužve. Na 45m dubine dno je gotovo ravno sa debelim slojem mulja, ali na dnu se nalaze brojne automobilske gume i drugi antropogeni otpad, koje je potrebno očistiti. Uočeni su rakovi. Na 50m dubine uzeti su uzorci vode i sedimenta. Tijekom cijelog urona mjerili su se fizikalno-kemijski parametri vode sa multisondom.
Uzorci vode za mikološku analizu uzeti su na 45m dubine, za ostalo na 25m dubine. Na površini skupljeni rakušci rodova: Asselus, Niphargus, Gammarus, gujavice i gastropode.
Prološko blato
Nakon pristupa terenskim vozilima dva ronioca su zaronila (Marko Studen i Miloš Pavićević). Maksimalna dubina na koju su zaronili bila je 23m., vidljivost je u dubljem dijelu bila dobra.
Biološki tim sakupljao faunu uz istočnu obalu, a skupljeni su uzorci sedimenta i planktona te uzorci za mikologiju. U jezeru ima otpada kojeg treba očistiti.
Dva oka
M. Studen i P. Kovač Konrad zaronili su do 12,9m dubine. Dno se ljevkasto spušta do 12m dubine. Velike količine sedimenta i otpada se nalaze na dnu. U središnjem dijelu gornjeg jezera je depresija 3-4m promjera, 2-4m dubine. Nije primijećen nigdje dotok vode niti troglobiontna fauna. Osim punoglavaca nije uočena druga fauna. Vidljivost 2m, u dubljem dijelu 0,5m do nule. Otpad je u vidu konzervi, plastike, cipela, starih metalnih ljestvi, staklenih boca i drugih posuda, itd. Potrebna je akcija čišćenja.
Uzorkovani su uzorci sedimenta, planktonska frakcija i uzorci za mikologiju.
Knezovića jezero
Dubina jezera je 33m, a uron je trajao 30 minuta. Postavljene su 2 živolovke i uzeti su uzorci vode sa dna i s površine. Spuštena je i mjerna sonda do 20-tak metara dubine.
Uzeti uzorci sedimenta sa dna i uzorkovana je fauna. Uzet je i uzorak stijene sa dna jezera i nešto iz vode što izgleda kao sedra.
Postavljena linija pokazala se kao jako sigurna jer cijelo vrijeme pada kamenje i veće stijene, pa će se postavljene inox pločice ostaviti za daljnja istraživanja.
Mamića jezero
Iz čamca se uzorkovala voda s dna, sredine i površine. Spustili smo i mjernu sondu na 30m. B. Gaidan i P. Kovač Konrad zaronili su do 42,3m dubine. Do 35m dubine su stijene, sipar i sedra, a nakon toga dolazi se na muljevito dno. Ispod 15m dubine do 35m dubine dobra vidljivost, pri dnu loša vidljivost. Uzeti su uzorci sedimenta, a na dnu i vode 2m iznad dna.
Temperatura na dnu iznosila je 10 stupnjeva C.
Biospeleološki tim obavio izmjere vode te sakupljanje materijala i provjeru postavljenih vodenih zamki te foto dokumentaciju. Ponovljeno je i batimetrijsko snimanje jezera.
Izvor Utopišće
Jure Šarić i Petra Kovač Konrad zaronili su na 3,5m dubine u izvor. Izvor je sitastog tipa, odnosno voda izvire kroz urušeni materijal. Sediment je u obliku pijeska, iz kojeg izvire voda kao mali vrtlozi. Izvor je bogat vegetacijom. Uočene su ribe i puževi.
Biospeleološki tim (Roman Ozimec, Gordan Polić, Aleksandar Kovačević, Zlatko Gugić, Ivana Marin) sakupljao je faunu od izvora dalje niz vodotok, izvor uz mulj baca i fini sediment – pijesak i vidljive su bijele kućice puževa.
Izvor Krčevac
U izvoru odrađen je monitoring čovječje ribice (viđene 3 jedinke), uzorkovanje sedimenta i planktonske frakcije.
Na istoku vode iz podzemlja uzrokovana makro fauna – nađeni primjerci stigobiontnog roda Niphargus.
Tekst: Roman Ozimec
Foto: članovi ekspedicije Imotska jezera 2024.