Cilj ovog teksta je pokušati predstaviti uvodno istraživanje na temu radionica stećaka u našim krajevima. Smatramo da je identificiranje ovakvih radionica i majstora-klesara ili kovača (kako sebe nazivaju) od izuzetne važnosti, tim više što samo nekoliko desetaka kilometara dalje, na jadranskoj obali, u isto vrijeme (a govorimo o vremenu od 14. do prve polovice 16. stoljeća) djeluje veliki broj naših najznačajnijih kipara, arhitekata, graditelja i slikara s čijim smo djelima te cjelokupnim umjetničkim razvojem vrlo dobro upoznati.
Iako nam se (osim u jednom slučaju) nisu sačuvala imena ovih klesara-kovača, njihov rad predstavlja gotovo jedini a zasigurno najbolje sačuvan umjetnički i zanatski izričaj razvijenog i kasnog srednjeg vijeka dalmatinske unutrašnjosti neraskidivo povezan s kontekstom vremena u kojem nastaje. Priča će izaći u dva nastavka! Prvi je ispred Vas a drugi će se baviti možda i najvažnijom imotskom radionicom stećaka – radionicom kovača Jurine!
Jedna radionica djeluje na krajnjem jugoistočnom dijelu današnje Imotske krajine (šira okolica Župe i Rašćana-lokaliteti: Župa-sv. Ivan i okolica, Rašćane-sv. Mihovil, Kozica-sv. Ilija/groblje, Dragljane-sv. Ante), prostoru koji je u srednjem vijeku vjerojatno pripadao tzv. Gorskoj župi sa sjedištem u Vrgorcu. Ovu radionicu (a možda čak i dvije ovisne jedno o drugoj) čiji bi prostor i odnos s ostalima tek trebalo utvrditi, karakterizira stilizirana vegetabilna bordura, pojava uzdignute ruke, manji tordirani vijenci, mačevi i štitovi s urezom i kosim tracima na površini, karakteristična kombinacija zvijezde ili tordiranog vijenca s križem i mladim mjesecom te prikazi lova i životinja. Ovaj prostor u srednjem je vijeku pripadao Gorskoj župi pa i stećci pokazuju dosta srodnosti i međusobnih utjecaja. Posebno se to odnosi na pojavu rozete ili zvijezde sastavljene od 6 ili 8 izduženih romboidnih krakova. S druge strane sljemenjaci se na ovom području javljaju rijetko ali pokazuju neke zajedničke sličnosti: često su gotovo neukrašeni ili na užim (zabatnim) stranama imaju reljefe križeva različitih oblika preko cijele strane (Župa-sv. Ivan, Vrutak, Slivno-Grebnik)
Stećke koje se uvjetno može vezati za jednog kovača ili „radionicu“ i nazvati je „zagvoškom radionicom, prepoznajemo na nekoliko lokaliteta na području Zagvozda i Grabovca (Zagvozd-„Vukov greb“ tj. Golubinčina, Zagvozd-Bartulovići/bunar Čerinac, Zagvozd/Butige-crkva Svih Svetih, Grabovac-crkva M. Gospe, Grabovac/Goričaj-Mrki kamen). Ovo je područje tijekom srednjeg vijeka bilo podijeljeno između više teritorijalnih jedinica: Imote na sjeveru, župe Radobilje na zapadu i Gorske župe tj. župe Gorske na istoku. Stećci o kojima govorimo su sljemenjaci nešto manjih dimenzija od uobičajenih (ili onih koje smo već vidjeli) te s nešto jače zakošenim stranama tako da se blok pri dnu sužava više nego je to uobičajeno. Izdvajaju se i po ukrasu gdje osim prizora lova, životinjskih figura ili rijetko kola dominira spirala (često na krovu) i dvostruka voluta.
Na području sela Slivna (Grebnik, Barića torina) djelovala je jedna radionica s vrlo specifičnim stećcima. Radi se o sanducima ili nešto debljim pločama s bordurama ukrašenim spiralama na gornjoj površini stećaka, kolima oko bočnih strana stećaka , muškim i ženskim likovima koji pridržavaju križ, rozetama, križem između mladog mjeseca i zvijezde. Neke od ovih motiva (npr. križ na užoj bočnoj strani stećka) nalazimo na stećcima u okolici Vrgorca (Ravča, Kljenak, Stilja, Prapatnice, Kozica-Vrutak) ali smatramo kako je ova radionica ipak bila ograničena na prostor pomalo zabačene Slivanjske žlibine u brdima južno od Imotskog polja.
Ipak, način obrade jednog od sljemenjaka te oblik reljefnog križa upućuje na povezanost sa sljemenjacima iz okolice Župe i Kozice (Vrutak).
Tekst i foto: Ivan Alduk
