Špilju je istraživao DISKF na ekspediciji 1998. Istražena je i topografski snimljena u duljini od preko 700 m. Nazvana je “Balkon prijateljstva” jer su godinu dana ranije njemački ronioci, u trenutku kada je razina vode bila 2 m ispod ulaza, postavili uže po kojem se sljedeće godine penjalo do ulaza.
U špilju je moguće ući i kroz sifon u jezeru što je slovenski speleoronioc Sašo Finžgar napravio ove godine te je postavio uže po kojem smo mi ulazili dan kasnije – opet balkon prijateljstva.
Nakon ulaznog kanala spušta se u relativno prostranu dvoranu kojom je moguće vratiti se nazad prema jezeru do ranije spomenutog sifona.
Iz dvorane se na suprotnu stranu nastavlja kanal koji se nakon cca 100 m račva. Lijevi kanal dužine cca 300 m je dosta zahtjevan za prolaz jer je veći dio potrebno provesti na koljenima i laktovima zbog niskog stropa.
Završava sifonom u kojem smo vidjeli gaovicu. Temperatura vode u tom sifonu je bitno niža nego u ulaznom.
Nešto prije kraja kanala nalazi se jedan uski bočni kanal u koji se ne može ući ali iz njega se osjeti jako strujanje zraka što upućuje na veliku perspektivu za daljnja istraživanja.
Desni kanal je dužine cca 200 m višeg je stropa te je veći dio moguće proći pješice. Također završava sifonom slične temperature kao onaj u lijevom.
Tekst i foto: Dinko Stopić