„E da vi znadete, moja dica, kako je se prija živilo…“ tako bi svaki put potekla priča iz usta moje prabake Babićuše. I tekle bi dalje riječi, u njezinim toplim očima upalila bi se iskra, a lice izborano vremenom postalo bi neobično meko od sjećanja, od uspomena…
„I tako bi ti ja sritnica undan ustala prija zore, podojila moga Petra i s užeton priko ramena otišla priko Umca u Vignju i donila dva brimena sina prija svanuća. Kad dođi kući pomuzla bi krave, svarila mliko za marendu i otrala krave u Pučušu…Iz Pučuše bi ponila suve praške da mogu kruv zaprećat na ognjišće…“
Često bi moja prabaka sebe zvala Sritnicom, a kad sam je pitala zašto… pogledala bi u daljinu i jedva čujno izgovorila: „Tako me je zva moj Pilip!… Sritnice moja!“…
I tople suze bi počele kliziti zapinjući u brazdama na njezinu licu, padale bi kao olovo u moju djetinju dušu i plele vijenac uspomena što ga i danas nosim. Prabaka moja Babićuša, Sritnica moja, odavno već pripovijeda priče anđelima, gore među plavetnim visinama. Sigurna sam da se pradid Pilip hvali pred anđeoskim zborom: „Eto, vidite li, to van je moja Sritnica!“
Kako sam odrastala tako je i riječ sritnica dobivala prošireno značenje. Shvatila sam da su to ime nosile sve žene onoga vremena što su na svojim plećima nosile mnoge tegobe i bezbrojne tuge. Dok su njihovi muževi odlazili na gradilišta i u znoju lica zarađivali kruh svagdanji, one su držale obitelj na okupu, marljivo radile od sunca do sunca; kopale, orale, kosile, nosile…
Ovo je spomenik njima, našim „sritnicama“, istkan od niti sjećanja, od snopova tegobe i zrnaca radosti… Ovo je spomenik mojoj prabaki Babićuši čije smo priče nastojali prikazati, staviti ih u vremenski okvir u koji pripadaju, ali ih zaodjenuti plaštom ponosa i ljubavi kao i spoznajom o pripadnosti zemlji i kamenu iz kojega nikosmo.
Tekst: Zdenka Ljubičić
Vrijeme nezaustavljivo teče i odnosi sve ono što je bilo! Mi, ljubitelji baštine i čuvari ognjišta otaca, otimamo zaboravu i čuvamo u toplim njedrima sve što baštinismo od naših predaka… Ne dajmo zaboravu ono što moramo predati u naslijeđe!!!
Učenička zadruga “Raž” iz Osnovne škole Josipa Jovića, Aržano izradom Sritnica čuva baštinu od zaborava.
- godine osvojili 1. mjesto na Županijskoj smotri učeničkih zadruga